Lični stav

FAMOZNO: GDE JE „NA VLADI“

Dodajte Kurir u vaš Google izbor
Foto: Kurir
Može neko društvo ne davati pet para na ustav - kao što, recimo, naše ne daje - hajalo ne hajalo, ustavne manjkavosti će mu se obijati o glavu (kao što se vekovima obijaju našem). Može to društvo ne davati pet para na legitimitet, manjak legitimiteta će mu mrsiti konce.

Sam po sebi legitimitet je neutralan. Može li neko imati pun legitimitet i napraviti gomilu sranja? Uzmimo primer Staljina. Teško da je iko u XX veku imao čvršći legitimitet nego on, što ne znači, da tako legitiman, Staljin nije napravio žestoke pičvajze. Pisac hoće da kaže sledeće: Politički legitimitet nije garancija da sranja neće biti, ali i podseća da je nelegitimitet garancija da će sranja biti.

Posle konstituisanja jugurt-skupštine, na redu je formiranje vlade, što bi moglo da se oduži - a zašto to ne bi bilo dobro, objasniću kasnije - iz više razloga. Razlog prvi: Ne postoji šef političke parade, koji po pravilu za sebe zadržava funkciju premijera i onda sam bira članove kabineta, koji će sedeti „na vladi“.

U uređenijim državama stranke još pre izbora znaju ko će, ako im se posreći da pobede, sedeti na vladi. To su takozvane „vlade u senci“, čiji „ministri u senci“ dok su u opoziciji „love“ propuste vladajuće vlade, o tim propustima uredno obaveštavaju javnost, a onda, kad zasednu na vladu, ispravljaju greške bivše vlade.

U timu izbornog pobednika ne postoji šef političke parade. Nepostojanje šefa parade se pokazalo kao pravi bingo tokom protesta i u predizbornoj kampanji - režimska propaganda nije znala na koga da udari, udarala je nasumice, dakle uprazno - ali sad, kad je pobednički tim na vlasti, nepostojanje šefa parade moglo bi biti problem.

Evo koji, što reko Blic. Kako napred rekosmo, u redovnim situacijama - i u dobro uređenim država - o tome ko će sedeti na vladi, odlučuje jedan čovek - šef političke parade - u neposrednoj demokratiji, još jednoj manifestaciji „naših posebnosti“, o tome ko će sedeti na vladi odluku će doneti (tačnija reč: donositi) čitavo jedno mnoštvo persona dramatis - što je samo po sebi problematično jer znamo kakve budu čorbe kad ih kuva mnogo kuvarica - koje pritom nemaju politički legitimitet, što je još problematičnije, ali je - opet zahvaljujući našim posebnostima - tako. I tako će - dok se drugačije ne naredi - i ostati.

Pre nego se osvrnemo na drugi problem, sledi napomena: Što se duže bude odugovlačilo s formiranjem vlade, to će biti veći manevarski prostor da „poražene snage“ unište dokazne materijala i izbrišu tragove i da se - zašto ne - pregrupišu i konsoliduju.

Drugi problem je jednako zaguljen kao prvi. A evo koji je, što reko Blic. Lupiću broj, ali neću mnogo pogrešiti kad kažem da u ovom trenutku ima najmanje 150 kandidata po ministarstvu. Naravno, većina su autsajderi i sanjari, ali tvrd vam stojim da za svako ministarstvo ima najmanje po pet ozbiljnih kandidata. I sad će tu da se danima lobira, vetira i kontravetira dok se ne sazna ko će sedeti „na vladi“, čiji primarni cilj neće biti „povratak Kosova“, nego povraćaj izgubljenog vremena.